Otpad je produkt ljudske aktivnosti, odijeljen od proizvodnih procesa. Ideja otpada proizlazi iz percepcije većine materijalnih nusprodukata ljudske djelatnosti kao beskorisnih, što je izravno povezano s potrošačkim mentalitetom industrijskih društava u kojima što se više proizvodi, a još više baca. No u prirodi se ništa ne gubi. Ono što se baci nije jednostavno “otišlo” i zato je važno i gdje i kako se to odlaže.
VELIKE KOLIČINE OTPADA Gradovi kao mjesta gdje je koncentrirano stanovništvo i industrija osjetljivije su područje. Zbog mnogostruko većih količina i vrsta otpada takvim područjima potrebna je veća svijest o problemu zbrinjavanja otpada koji se u većini gradova (i općina) uglavnom svodi na prikupljanje i odlaganje, često na neuvjetne lokacije.
Samo prikupljanje otpada također se odvija često na neodgovarajući način, a tek u novije vrijeme počela je selekcija/odvajanje otpada, postupak koji se temelji na postavci da otpad može biti korisna sirovina za nove proizvode, a odvojenim skupljanjem se omogućuje kružni tok tvari i energije i time jamči očuvanje sirovina, štednja energije, izbjegavanje odlaganja otpada i onečišćenja okoliša. Dvije su glavne odrednice odvojenog skupljanja otpada:
- izdvajanje iskoristivog otpada s ciljem recikliranja odnosno oporabe: stakla, papira, kartona, metala, biootpada, plastike
- izdvajanje problematičnih tvari, odnosno opasnog otpada, s ciljem detoksikacije i recikliranja: ulja, kemikalija, baterija, lijekova itd.
ODVOJENO Otpad treba odvojeno skupljati i odložiti po vrstama u za to predviđene spremnike postavljene na javnim površinama ili odložiti u posebne vreće unutar kućanstava.
